Ivanovo grožđe, u pučkoj medicini predstavlja voće koje jača, čisti i uljepšava naše tijelo

Europa poznaje ribiz preko poznatog prirodoslovca Hieronymusa Bocka koji u svojim zapisima još davne 1539. godine za ribiz tvrdi da je “ukusno Ivanovo grožđe posađeno u kraljevskim vrtovima”. Zanimljivo je napomenuti da ribiz nisu poznavali ni stari Rimljani niti stari Grci. Grm ribiza naraste do 2,5 metara. Listovi su mu troperasti do peteroperasti zelene boje, na rubu su grubo nazubljeni. Plod su bobe crvene boje intezitet koje zavisi o sorti. U sočnim i ukusnim bobama su sjemenke duguljastog oblika. Grane su lako lomljive. Cvate u travnju, sve do lipnja. Miris mu je neutralan, a okus kiselkast.
Crveni ribiz je rasprostranjen u šikarama sjeverne Europe i Sibira gdje raste samoniklo. U našim krajevima javlja se dosta rijetko kao samonikla biljka, i to većinom na vlažnim područjima, uz rijeke, među grmljem i raznim drvećem, a uzgaja se u vrtovima. Plod se sabire u srpnju za pripremu raznih osvježavajućih pića i jela, a mlado lišće sabire se u svibnju ili u mjesecu rujnu.
Ljekoviti sadržaj. Plod sadrži 80-85% vode, 5% šećera, 1,5%-2% slobodnih kiselina, najviše limunske i jabučne, 1,5% pektina, 0,5% do 0,7% bjelančevina, invertin, metil salicilat, crvenu boju.
Crveni ribiz ili kako ga u narodu nazivaju, Ivanovo grožđe, u pučkoj medicini predstavlja voće koje jača, čisti i uljepšava naše tijelo i ljekovito djeluje. Svježi ribiz i sok ribiza pomažu radu žlijezda slinovnica, u odstranjivanju mokraćne kiseline iz krvi i u smanjenju bjelančevina u urinu, te u jačanju apetita, u odstranjivanju otrovnih tvari, pogotovo iz crijeva i uništavanju crijevnih parazita.
Crveni ribiz ubrzava tok liječenja i oporavak, pogotovo dijabetičara, dobar je kod zatvora, jer uništava trulež, a sjemenke u borbi potiču rad crijeva.
Ljekovito djelovanje crvenog ribiza:
– Crveni ribiz općenito jača organizam i nadomješta manjak vitamina.
– Ljekovito djeluje na reumatske tegobe, giht i išijas.
– Gotovo je nepotrebno reći da su sok, džemovi i marmelade od crvenog ribiza izuzetno ljekoviti i preporučljivi u svakodnevnoj ishrani, a pogotovo u mnogim dijetama.
– Sirup jača srce i liječi od ospica, vodenih kozica, skorbuta i raznih groznica.
– Lišće se koristi za pripremu čajeva kojima se liječe oboljenja jetre, skleroza krvnih žila, visoki tlak i upala mjehura.
– Korijen, pomiješan s lišćem i plodom, kao čajna mješavina uzima se za liječenje bubrega i mjehura, raznih upala te uklanja suvišne bjelančevine u mokraći.
– Zapadna pučka medicina crveni ribiz koristi u liječenju: AIDSa, astme, groznice, infekcije gljivicama, HIV-infekcije, urinarnih tegoba i infekcija, vaskularnih bolesti, za nadoknadu vitamina C, te za otvaranje apetita.
LJEKOVITOS POZNATA JOŠ OD STAROG VIJEKA-KOKOTAC
U starom vijeku bila je poznata ljekovitost ove biljke, što su je nazivali još i imenima orlov nokat, velika djetelina, ždraljika i žuti kokotac, a rabili su je kao ljekovito sredstvo koje steže, omekšava, tjera znoj i vodu te ublažava bolove. Kokotac je dvogodišnja biljka koja naraste do metar visine, s jakom uglastom golom i dlakavom stabljikom. Listovi su duguljasti, eliptični, na rubovima oštro nazubljeni i trolisnati. Cvjetovi žute boje oblikuju uspravni grozdasti cvat na vrhu grana. Plod je mahuna sa sjemenkama.
Cvate od svibnja do rujna. Aromatičnog je mirisa po medu, gorka i ljuta okusa. Raste na zapuštenim livadama uz rub polja, vinograda, putova, uza zidove i pruge te na zapuštenom zemljištu. Sabire se cijela biljka u cvatu ili samo cvjetni vrhovi te se odmah svježi usitne i suše na toplom i prozračnom mjestu u sjeni. Za vrijeme sušenja razvija se aroma biljke te suha biljka lijepo miriše. Listovi za sušenje mogu se brati i nakon cvatnje.
Truli kokotac sadrži dikumoral koji izaziva krvarenje te se ne smije rabiti ni u kojem obliku.
Znanstvena istraživanja (Melilotus officinalis, Melilotus albus – bijeli kokotac) potvrđuju djelovanje kokotca na središnji živčani sustav, u kojem izaziva umirujuće i narkotičko djelovanje; regenerira stanice jetre, djeluje na koštanu srž, sudjeluje u stvaranju leukocita, poboljšava opće stanje bolesnika nakon radioaktivnog zračenja, djeluje na unutrašnji dio krvnih i limfnih sudova i žila.
Zapadna pučka medicina koristi ga u liječenju apscesa, arterioskleroze, bolesti očiju, embolije, gastritisa, hemoroida, kožnih bolesti, krvarenja, kašlja, rana, respiratornoh katara, traheitisa, upale usta, grla, jednjaka, upale crijeva, vaskularnih bolesti, varikoznih vena, a koristi se i za izradu flastera, cigareta, u kuhanju te u homeopatskom liječenju kod glavobolja, migrena i krvarenja iz nosa.
Kokotac ima svojstvo da steže, omekšava, tjera znoj i vodu, smiruje i ublažuje bol te čisti organizam. Koristi se za vanjsku, a manje za unutarnju uporabu.
Toksičnost
Kumarin i kumarinski spojevi uvrštavaju se u kancerogene spojeve pa u većim količinama mogu izazvati jake glavobolje, kolaps ili klijenut živčanog sustava te se danas ova biljka koristi uglavnom za vanjsku uporabu.
Kontraindikacije
Kokotac ni u kojem obliku ne bi smjele uzimati osobe sa slabim želucem i jetrom u akutnim stanjima, s problemima žuči te osobe sklone glavoboljama.
Ljekovito djelovanje kokotca:
Kombinacija unutarnje i vanjske uporabe kokotca prakticira se u liječenju varikoznih vena jer sastojci u kokotcu spriječavaju stvaranje tromba, a primjenjuje se i
– u liječenju hemeroida
– u spriječavanju upala
– u vanjskoj uporabi mast od kokotca (za liječenje vena, hemeoroida, i oteklih nogu, a izrađuje se od cvjetova kokotca ili tinkture sa svinjskom masti itd), koja izvrsno djeluje na kapilarni sustav i vene
Unutarnja uporaba – za liječenje:
– kašlja
– grčeva maternice i crijeva
– bubrežnih bolesti (pojačava izlučivanje mokraće a ujedno pomaže bubrezima u eliminaciji raznih štetnih mikroba jer djeluje antiseptički, kod otežanog mokrenja, katara bubrega i mjehura, bakterija itd)
– reumatične glavobolje – migrene
– arterioskleroze
– gihta
– želuca i crijeva (detoksikacija želuca i crijeva, katar želuca i crijeva, raznih nadimanja, nadutost itd)
– nesanice, nervoznih tenzija, neuralgija i palpitacija jer dobro smiruje
U vanjskoj uporabi – za liječenje:
– tegoba s očima (upale kapaka – upala sluzikože kapaka, upale očiju, ispiranje čajem od cvjetova kokotca itd; poznata je očna mirišljiva vodica koja se dobiva od cvjetova kokotca)
– tegoba s uhom (parenje čajem)
– reumatskih tegoba – bolova (mast)
– raznih kožnih nečistoća (čireva kod kojih rabimo mast za dozrijevanje čira, kao i kod bolesti kože gljivičnog podrijetla itd)
– za omekšavanje raznih tvrdih oteklina (emoliens – otečene žlijezde, novotvorine, čirevi : rabimo mast ili stavljamo obloge itd).