KUĆNI LIJEK SA DUGOGODIŠNJOM TRADICIJOM

KOPAR-Pradomovina kopra je Perzija i istočna Indija. Dobro poznata biljka svim starim civilizacijama, pa i Egipćanima kod kojih je pronađeno u grobnicama kod Tebe iz vremena 1500 g.p.n.e. u glinenoj posudi zrna žita i grančica s plodom kopra. Gajili su ga i stari Židovi u Palestini te se spominje i u Novom zavjetu. Grci su ga koristili kao lijek i začin isto kao i Arapi i Rimljani. Karlo Veliki (812 g.n.e.) preporučuje uzgoj kopra. U staroj pučkoj medicini kopar je bio sastavni dio terijaka protiv raznih trovanja te niza drugih bolesti. O kopru postoji niz starih izreka koje dosta govore o njegovoj moći, Onima, koje noću muče strašni snovi, koji nemirno spavaju, hrču ili u polusnu skaču iz kreveta, treba pod glavu staviti svežanj lišća od kopra, bio je jedan od uobičajenih savjeta. Tko ga nosi uza se na goloj koži, vjerovali su naši stari, bit će očuvan od djelovanja čarolija. Smatralo se da će muž žene koja ima kopra u cipeli, raditi što mu žena želi. Tako su mladenke kad su išle u crkvu na vjenčanje, obavezno stavljale lišće kopra u cipelu.
Kopar je jednogodišnja mirodijska biljka, visine do 1m koja ima okruglu glatku, tamnozelenu, bijelkasto-prugastu i nježno plavkastu pjegastu stabljiku. Dvostruko perasti listovi su plavkasto-zelene boje. Cvjetni štitac je žut, veliki i plosnat bez povojnih listića. Plodovi su jajoliki i rebrasti, smeđe boje.
Kopar cvate u srpnju i kolovozu. Aromatičnog je mirisa i okusa, a uzgaja se u vrtovima i na poljima. List i cvjetovi sabiru se za vrijeme cvatnje, a plod se sabire u rujnu.
Zapadna pučka medicina rabi kopar kao: antispazmodik, diuretik, karminativ, laksativ, narkotik, stimulans, sedativ, stomahik, za liječenje: bolesti bubrega i urinarnih puteva, digestivnih bolesti, glavobolje, gluhoće, grčeva, gušterače – za bolji rad, kašlja, nesanice, neuroze, nadutost, skleroze, srčane aritmije zajedno sa komoračem, tumora, varikoznih vena, zatvora, za jače lučenje mlijeka, želučanih bolesti, žutice, izgubljenog apetita, lošeg zadaha iz usta. U kuhinji kao začin, za pripremu osvježavajućeg čaja, te za ubode insekata. Eterično ulje kopra rabe kao insekticid. Tinkturu kopra od sjemena rabe kod gripe, grčeva te poremećaja probave.
Ljekovito djelovanje kopra u pučkoj medicini se dosta razvilo tako da su njegova svojstva nadopunjavali i s ostalim ljekovitim sredstvima kao što su med koji se dodavao čaju od kopra za liječenje plućnih oboljenja zatim vino u kojemu se močio ili kuhao plod kopra za umirenje živaca a ako se popilo prije spavanja kod raznih nesanica.
Ljekovito djelovanje kopra:
Kopar je kućni lijek za niz oboljenja s dugogodišnjom tradicijom korištenja u kojoj je najpoznatija ženska uporaba kopra:
– ženama je poznato poticajno djelovanje na mliječne žlijezde, poželjno kod dojilja
– za izazivanje mjesečnog ciklusa
– kod grčeva koji se javljaju kod dojenčadi jer umiruje i otklanja ih
– izvrstan je lijek ako ga uzimamo samog ili s ostalim njemu srodnim karmativnim biljkama kao što su komorač, kim, aniš kod oboljenja kao što su meteroizam, aerofagija, nadutost, kao i kod oboljenja crijeva, želuca, jetre, bubrega i žgaravice (dovoljno je u ustima žvakati kavenu žličicu sjemena i gutati slinu)
– detoksikant koji čisti krv i jača srce (uzimamo kao začin ili čaj kod pročišćavanja krvi i organizma)
– srčani tonik, jer jača i krijepi srčani mišić
– kao dijaforetik i diuretik (ako pijemo vruć čaj, izaziva jače znojenje i mokrenje, te njegovo ljekovito svojstvo i djelovanje koristimo kod prehlade, gripe i nazeba te raznih upalnih stanja kod kojih je potrebno pojačati izbacivanje svih štetnih tvari iz organizma
– tonik za jetru (kod oslabljenog rada i kod žutice)
– digestivno djelovanje kopra koristimo kao začin koji dodajemo raznim dijetalnim jelima, a svrha je da potiču rad želuca i crijeva
– sredstvo koje brzo umiruje jaku štucavicu i sklonost povraćanju