MAJČINA DUŠICA-PRIRODNI SAVEZNIK ZA DOBAR IMUNITET
Ova ljekovita biljka prirodni je antiseptik koji sprječava rast i razvoj mikroorganizama!
Majčina dušica zbog svojih je antibiotičkih svojstava u narodnoj medicini vjekovima slovila kao antibiotik za siromašne. Karakteristično za nju je da je omiljena svugdje u svijetu.
Suvremena znanost potvrđuje njezinu učinkovitost. Istraživanja su pokazala da flavonoidi, metilklavikol i timol, imaju blagotvoran učinak na opuštanje mišića. Zbog toga se ova biljka često upotrebljava kao sredstvo protiv probavnih smetnji kao što su oticanje, povraćanje, nadutost, grčevi u želucu, usporena probava… Stoga ju je vrlo dobro rabiti kao začin teško probavljivoj hrani.
Ova biljka je od velike pomoći u hladnim i vlažnim jesenjim danima, kada vladaju prehlade i virusna gripa. Upravo zato ponekad se naziva “sirotinjskim antibiotikom”.
Moćna antiseptička i konzervirajuća svojstva majčine dušice bila su poznata već Egipćanima, koji su je rabili kao jedan od sastojaka tekućine za balzamiranje. Za Grke, mirisati na majčinu dušicu bio je uglađeni izraz poštovanja dok su se rimski vojnici kupali u vodi s majčinom dušicom kako bi ojačali.
Majčina dušica raste na suhim i sunčanim staništima, od niskih do alpskih područja, često se pojavljuje u većim skupinama uzduž međa, na nasipima, na suhim rubovima šuma a izbjegava stalnu vlagu i sjenu. Cvate čitavo ljeto.
Ljekoviti sastojci nalaze se u listu i cvijetu, pa ih zato treba pažljivo brati. Nikako se ne smije čupati, jer se time biljka uništava. Treba odsjecati samo gornju polovinu lisnatih grančica u cvijetu i to škarama.
Pripravke ove ljekovite biljke ne bi trebale uzimati osobe slabog želuca i oni koji imaju probleme s radom jetre.
Majčina dušica zbog svojih je antibiotičkih svojstava u narodnoj medicini vjekovima slovila kao antibiotik za siromašne. Karakteristično za nju je da je omiljena svugdje u svijetu.
Suvremena znanost potvrđuje njezinu učinkovitost. Istraživanja su pokazala da flavonoidi, metilklavikol i timol, imaju blagotvoran učinak na opuštanje mišića. Zbog toga se ova biljka često upotrebljava kao sredstvo protiv probavnih smetnji kao što su oticanje, povraćanje, nadutost, grčevi u želucu, usporena probava… Stoga ju je vrlo dobro rabiti kao začin teško probavljivoj hrani.
Ova biljka je od velike pomoći u hladnim i vlažnim jesenjim danima, kada vladaju prehlade i virusna gripa. Upravo zato ponekad se naziva “sirotinjskim antibiotikom”.
Moćna antiseptička i konzervirajuća svojstva majčine dušice bila su poznata već Egipćanima, koji su je rabili kao jedan od sastojaka tekućine za balzamiranje. Za Grke, mirisati na majčinu dušicu bio je uglađeni izraz poštovanja dok su se rimski vojnici kupali u vodi s majčinom dušicom kako bi ojačali.
Majčina dušica raste na suhim i sunčanim staništima, od niskih do alpskih područja, često se pojavljuje u većim skupinama uzduž međa, na nasipima, na suhim rubovima šuma a izbjegava stalnu vlagu i sjenu. Cvate čitavo ljeto.
Ljekoviti sastojci nalaze se u listu i cvijetu, pa ih zato treba pažljivo brati. Nikako se ne smije čupati, jer se time biljka uništava. Treba odsjecati samo gornju polovinu lisnatih grančica u cvijetu i to škarama.
Pripravke ove ljekovite biljke ne bi trebale uzimati osobe slabog želuca i oni koji imaju probleme s radom jetre.
No comments:
Post a Comment