PRIRODNO POVEĆANJE BIJELIH KRVNIH ZRNACA I JAČANJE ORGANIZMA

Ehinaceja kao lijek: Crvena rudbekija i pupavica druga su imena ove biljke, koju su sjevernoamerički Indijanci tradicionalno rabili, zajedno sa korijenom, za liječenje raznih bolesti i to naročito rana, povreda, infekcija i upalnih stanja organizma. Američka medicina prema zapisima iz 1887. godine rabi ehinaceu za liječenje sifilisa i prehlade-gripe. Početkom 19. stoljeća vrlo je popularna tinktura ehinaceje pod nazivom “Meyer’s Blood Purifier” tj za detoksikaciju – čišćenje krvi. Od 1930. ehinaceja se preporučuje za jačanje imuniteta. U homeopatiji se pojavljuje raširena uporaba matične tinkture od 1916. do 1950. i to naročito u Njemačkoj gdje se i najviše istražuje.
Biljka sa jakom i šupljom stabljikom koja naraste i do 1,5 metara visine. Listovi linearni, duguljasti dužine od 10-20 cm, prekriveni sa sitnim dlačicama i na rubu nazubljeni. Cvijet je glavica grimizne ili purpurne boje. Korijen je razgranan, a cvate od lipnja do rujna. Miris korijena je karakterističan, a okus ljut i peckajući.
Ehinaceja kod nas u vrtovima raste kao ukrasna biljka te na plantažama. U slobodnoj prirodi raste u sjevernoj i srednjoj Americi. Uzgajaju se najviše sljedeće vrste ehinaceje: Ehinacea angustifolia E. purpurea. E. pallida.
Kod branja i prerade rabi se cijela biljka zajedno sa cvijetom a najviše se rabi korijen od kojeg se pripremaju razni ljekoviti pripravci. Ljekoviti sadržaj: eterična ulja, cinarin, alkilamid, fenoli, betain, apigenin, ehinokozid, polisaharidi, borneol, ehinacin, resin, luteolin, policetilen, kvercetin, kiseline palmatinsku-cikorijsku-kavenu-klorogensku, inulin, vitamin C, bakra, željeza, joda, sumpora, kalija itd.
Ehinaceja je danas najpoznatija biljka antibiotskog i antivirusnog djelovanja te se rabi za jačanje imunološkog sustava kao jedan od jačih – djelotvornijih imunostimulansa kojim pojačava tj potiče umnožavanje limofocita (bijela krvna zrnca) i makrofaga (stanice koje nastaju od monocita a imaju citotoksičnu ili fagocitnu sposobnost) što direktno dovodi do jačanja imunološkog sustava (povećava aktivnost i sposobnost obrambenih stanica); te rabimo za liječenje slabog imuniteta.
Fiziologija djelovanja sastojaka ehinaceje odnosi se na jačanje hijaluronske kiseline (hijuluronid) koja je sastavni građevni dio tkiva te se sprječava razvoj patogenih bakterija stafilokoka i streptokoka što u konačnici dovodi do prestanka širenja infekcije i regeneracije oštećenog tkiva. Današnja uporaba ehinaceje je vrlo raširena te se njezin proizvod od tableta, kompresa, tinkture, masti, krema, sirupa, čaja, preporučuju za liječenje raznih tegoba sve do preporuke uzimanja kao suplimenata tj dodatka prehrani. Laboratorijska istraživanja na miševima potvrđuju veliku ljekovitost ehinaceje u liječenju abnormalnog rasta stanica, novotvorina – tumora, leukemije (inhibira karcinomne stanice) itd. Ehinaceja se ne preporučuje kod autoimunih bolesti, multiple skleroze, AIDSa, HIVa itd.
Zapadna pučka medicina rabi je kao: antiinflamatorik, antioksidant, antiviral, detoksikant, dermetik, mikocid, regenerator, stimulans, za liječenje: bolesti dišnih organa i puteva, bolesti urinarnog mokraćnog sustava, bolesti kože, bolesti uha, bolesti imunološkog sustava, gripe, infekcije, karcinoma, prehlade, razne upale, raznih rana, slabog imuniteta, tumora, uboda, zubobolje, kao i za regeneraciju stanica – čišćenja krvi i organizma.
Ljekovito djelovanje ehinaceje ili pupavice:
– Koristi se kod infekcije dišnih puteva i organa, naročito je djelotvorna kod pojava prvih simptoma bolesti
– kod bolesti krvi (stimulira porast bijelih krvnih zrnaca)
-alergija (na pelud)
– povreda, udaraca, modrica, nagnječenje mišića i tkiva, te rana
– ugriza otrovnih zmija
– bolesti limfe i gljivičnih infekcija (kandide), te ženskih bolesti
– Chronove bolesti
– bolesti prostate (infekcije)
– umora i iscrpljenosti organizma
– stresa i stresnih situacija te za jačanje općenito psihofizičke kondicije kod pojačanog intelektualnog i fizičkog naprezanja
– poremećaja izlučivanja interferona u organizmu
– bolesti kože, crijeva, bubrega, mjehura i mokraćnih puteva
– malignih bolesti (stimulira razvoj imunoloških T stanica koje uništavaju karcinomne stanice), te za ublažavanje toka bolesti i kemoterapije.