Upala pluća

Akutne upalne bolesti dišnog sustava najčešće su bolesti suvremenog čovjeka i čine dvije trećine svih infekcija. Pneumonija je najteža infekcija dišnog sustava i zaslužuje posebnu pozornost. Uzrokovana je različitim mikroorganizmima, a pojavljuje se u svim dobnim skupinama i u osoba s različitim kroničnim bolestima i oštećenjima obrambenog sustava. Pneumonija je najčešća i najteža, nerijetko i smrtonosna bolest u starijih ljudi. Mnoge vrste upala pluća danas se uspješno liječe antibioticima i mirovanjem. Prevencija upale pluća je osnovni cilj, no ukoliko se bolest ipak razvije, najbolje su šanse za izlječenje ako se bolest dijagnosticira u ranom stadiju. Infekcija dovodi do upale plućnog tkiva, što otežava disanje bolesnika. Upala pluća cesto se razvija iz obične prehlade ili gripe, može biti povezana s nekim drugim bolestima, a može se razviti i kao potpuno samostalna bolest.

Što je to?

Upala pluća ili pneumonija je akutna infekcija plućnog tkiva uključujući alveolarne prostore i prostor između alveola, tzv. intersticij. Uzrokovana je jednim od brojnih mogućih uzročnika: bakterijama, virusima, gljivicama, a može nastati i udisanjem (aspiracijom) prašine, kemijskih iritansa, hrane ili povraćenog sadržaja.

Opis bolesti

Pluća su parni, spužvasti organi okruženi vlažnom membranom koju nazivamo poplućnica ili pleura. Prilikom udisanja, zrak se putem dvaju glavnih zračnih putova koje nazivamo bronhima, prenosi do pluća. U plućima se bronhi dalje dijele na sve manje i manje putove, da bi postali milijun puta manji, te ih nazivamo bronhiolima. Bronhioli konačno završavaju kao nakupine sićušnih vrećica zraka koje nazivamo alveolama. Tijekom svake faze procesa disanja, pluća su brojnim mehanizmima zaštićena od infekcije. Štoviše, svi smo mi svakodnevno izloženi brojnim bakterijama i virusima koji mogu uzrokovati upalu pluća, no naše tijelo sprječava ulazak mikroorganizama u pluća i tako sprječava razvoj bolesti. Ponekad, pogotovo ukoliko je oslabljena otpornost tijela, mikroorganizmi mogu proći pokraj obrambenih linija tijela. Liječnici danas dijele pneumonije na tzv. Tipične bakterijske i atipične jer zahtijevaju različito liječenje. Bakterijske pneumonije najčešće uzrokuju sljedeće bakterije: pneumokok, Haemophilus influenzae iMoraxella catarrhalis. Atipične pneumonije uzrokuju bakterije kao Mycoplasma pneumoniae,Chlamydia pneumoniae, Legionella ali i respiratorni virusi. Mycoplasma pneumoniae je karakterističan uzročnik manjih (obiteljskih), srednjih (u dječjim kolektivima i u školama) i vrlo velikih (gradskih i regionalnih) epidemija atipičnih pneumonija. Velike se epidemije pojavljuju u dosta pravilnim vremenskim razmacima, svakih 4 do 6 godina. Epidemija obično počinje u jesen, razvija se postupno i traje više mjeseci, sve do proljeća. Tada obično obolijevaju školska djeca i mlace odrasle osobe. Pneumonija je obično učestalija, a katkad i teža u dječaka nego u djevojčica. Respiratorni su virusi vrlo cesti uzročnici pneumonija u djece (osobito djece mlace od pet godina).

Tko obolijeva?

Osobe starije od 65 godina imaju povećani rizik od upale pluća. U starijih ljudi pneumonija je osobito teška, a nerijetko i smrtonosna. Izrazito je povećan rizik obolijevanja s vrlo visokom stopom smrtnosti u starijih ljudi sa smještajem u gerijatrijskim ustanovama ili domovima. U starijih osoba postepeno slabe mehanizmi obrane od infekcija i cesto su opterećeni kroničnim bolestima kao što su: kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB), kronične bolesti srca, bubrega i jetre, ateroskleroza i dijabetes. U zimskim mjesecima često obolijevaju od gripe i drugih virusnih respiratornih infekcija koje nerijetko prethode upali pluća. U rizičnu grupu također spadaju i vrlo mala djeca čiji obrambeni sustav nije u potpunosti razvijen. Osobe koje imaju narušen obrambeni (imunološki) sustav kao posljedicu različitih bolesti poput AIDS-a, kronične srčane i plućne bolesti ili zbog odstranjene slezene također imaju veći rizik od obolijevanja, zatim osobe koje su na kemoterapiji ili na dugotrajnom imunosupresivnom liječenju. Pušenje oštećuje dišne putove, a alkohol umanjuje obrambeni učinak leukocita (bijelih krvnih stanica) koje se bore protiv infekcije. Intravenski ovisnici o drogama mogu na mjestu iniciranja razviti infekciju, koja se krvlju može proširiti do pluća. Poljoprivrednici i zaposlenici u određenim granama kemijske industrije mogu kao rezultat izloženosti određenim agensima razviti neke od rjeđih oblika upala pluća koje nazivamo profesionalnim pneumonijama. Zagađeni zrak ili otrovna isparavanja također mogu uzrokovati upalu pluća.

Simptomi

Tipični simptomi su kašalj, obično s iskašljajem (sputum), vrućica i ponekad bol u prsima. Obično se simptomi razvijaju tijekom nekoliko dana i ponekad su udruženi s upalom poplućnice (pleuritis).

Bakterijska pneumonija vrlo se često razvija nakon infekcije gornjeg dišnog sustava. Početak je obično nagao, s jednokratnom zimicom i treskavicom. Karakteristični su sljedeći znakovi: treskavica koju prati vrućica, bolovi pri disanju na zahvaćenoj strani, kašalj sa stvaranjem iskašljaja (gnojni ili hrđavi) i otežano disanje. Mnogi bolesnici, osobito oni visoke životne dobi, mogu imati podmuklije simptome. Stariji bolesnici mogu imati samo jedan od sljedećih simptoma: vrućicu, kašalj, slabost ili, što je osobito cesto, konfuziju (delirij).

Atipične pneumonije, u pravilu, imaju polagan, manje buran nastup od bakterijskih, jer se klinički simptomi razvijaju postupno. Temperatura raste postupno, a naraste i do visoke vrijednosti, ali je izuzetno rijetko praćena treskavicom. cesti su i drugi, tzv. opći simptomi – glavobolja, bol u mišićima i zglobovima, opća slabost i umor, a katkad mučnina, povraćanje i proljev. Kašalj se obično zapaža nakon 3 do 4 dana, a redovito je suh i nadražaja, bez mogućnosti iskašljavanja. Zbog nekarakterističnih simptoma dijagnoza se postavlja kasnije nego u bakterijskim pneumonijama, cesto tek nakon rendgenskog snimanja pluća. Virusne pneumonije se obično ne mogu i razlikovati od ostalih, ali su po simptomima i znakovima bolesti te po ostalim nalazima sličnije atipičnim pneumonijama.

Koje se pretrage mogu napraviti?

Iako većina pneumonija nisu po život opasne bolesti, ne smije se upala pluća zamijeniti s prehladom ili gripom. Uvijek kada imate kašalj ili vrućicu koji duže traju, posjetite liječnika. Također budite oprezni ako opazite neobjašnjivo konfuzno ponašanje kod starijih osoba.

Liječnik može ponekad upalu pluća dijagnosticirati već na osnovu razgovora (uzete anamneze) i kliničkog pregleda. Tijekom pregleda liječnik ce stetoskopom poslušati pluća gdje se mogu čuti pjenušavi, pucketajući šumovi koji ukazuju na prisustvo tekućine u alveolama. Ovakvi šumovi karakteristični su za upalu pluća.

Liječnik ce vjerojatno zatražiti rendgensku snimku srca i pluca, kako bi ustanovio mjesto infekcije. Napravit ce i pretrage krvi kako bi utvrdio broj i vrstu bijelih krvnih stanica (leukocita) i brzinu sedimentacije jer promijenjene i povišene vrijednosti ovih pretraga ukazuju na infekciju. Ponekad ce zatražiti nalaz protutijela na određene mikroorganizme ili uzeti uzorak iskašljaja kako bi izolirao potencijalne uzročnike bolesti.

Liječenje

Liječenje ovisi prvenstveno o mogućem uzročniku bolesti, te o ozbiljnosti simptoma.

Bakterijska pneumonija se liječi antibioticima kao što su penicilini, makrolidi (azitromicin), cefalosporini. Iako ćete vrlo brzo nakon početka terapije osjetiti značajno poboljšanje, svakako u cijelosti uzmite propisane antibiotike. Prerano prekidanje terapije može dovesti do povratka bolesti, a također uzrokuju i pojavu otpornih vrsta bakterija.

Atipična pneumonija iako se određene vrste virusne upale pluća mogu liječiti s nekim antivirusnim lijekovima (antibiotici ne djeluju na viruse), preporuča se puno tekućine i odmor. Ponekad je potrebno duže vrijeme kako bi se bolesnik oporavio od virusne nego od bakterijske pneumonije.

Atipična pneumonija uzrokovana Mycoplasmom pneumoniae liječi se antibioticima. Najčešće se i u djece i u odraslih koristi azitromicin jednom dnevno tijekom 3 dana. Potrebno je i nekoliko tjedana za potpuni oporavak.

Kao dodatak ovom, osnovnom načinu liječenja, liječnik može propisati neke od lijekova koji se izdaju bez recepta, a koji služe ublažavanju simptoma poput visoke temperature i bolova u mišićima (Andol C), te ublažavanju kašlja (Bisolex). Ukoliko je prisutan kašalj s iskašljajem, tada se moraju izbjegavati lijekovi koji potiskuju kašalj. Kašalj je prirodni obrambeni mehanizam kojim se pluća čiste.

Prognoza

Ozbiljnost prognoze uvelike ovisi o cjelokupnom zdravstvenom stanju organizma, kao i vrsti upale pluća. Kod mladih i zdravih osoba, liječenje se svodi na uzimanje antibiotika i odmor kod kuće. No, ako se radi o slabim, kroničnim bolesnicima, upala pluća može biti po život opasna bolest. Jedan od načina kako pneumonija ugrožava život je kada se alveole ispune upalnim materijalom, onemogućavajući normalno disanje. Drugi je način kada bakterije iz pluća dospijevaju u krvotok, uzrokujući stanje koje nazivamo bakterijemijom. Putem krvotoka bakterije mogu dospjeti u bilo koji organ uzrokujući vrlo ozbiljna stanja kao što je meningitis (upala moždanih ovojnica).

Prevencija

Iako su neki uzročnici pneumonije zarazniji od drugih, bolest se obično “ne pokupi” od nekog drugog. Upala pluća je posljedica oslabljenog vlastitog obrambenog sustava. Navodimo nekoliko korisnih savjeta koji Vam mogu pomoći da ojačate organizam.

• Sve osobe starije od 65 godina i mlaci kronični bolesnici trebaju specifičnu zaštitu, cijepljenje. Cijepljenje protiv gripe obavlja se svake godine u jesen. Cijepljenje protiv pneumokoknih bolesti pruža dulju zaštitu i ponovno cijepljenje se preporučuje svakih pet godina. Osobe koje nemaju slezenu odmah trebaju cjepivo protiv pneumokoka.

• Perite ruke. Ruke tijekom cijelog dana dolaze u kontakt s mogućim uzročnicima pneumonije. Kako biste smanjili izloženost tim mikroorganizmima, perite cesto ruke.

• Nemojte pušiti. Pušenje oštećuje prirodnu obranu protiv respiratornih infekcija.

• Brinite o sebi. Dovoljno odmora, pravilna prehrana i umjerena fizička aktivnost može pomoći ojačavanju imunološkog sustava.