Stanište: otvorena osunčana mjesta planinskih područja.
Ljekoviti dio biljke: za lijek sabiru se listovi od maja do jula . Uva je dugovječan zimzelen, vrlo razgranat, nizak grmić, koji je po zemlji sasvim polegao. Cvjetovi su mu sitni, zvonasti, ružičasti ili bijeli i više u malim grozdovima. Plod je lijepa crvena, brašnjava, okrugla, mnogo sjemena bobica. Lišće je kožasto, debelo, golo, sjajno, tamno zeleno, sitno i lopatičasto. List je krut, kožast, lomljiv i vrlo debeo. Kad se baci na gomilu, zvoni, što je znak da je dobro osušen. List se bere u proljeće kad je biljka u cvatu. Najbolji je mlad list sa zelenih grančica. U proljeće bran list je najljekovitiji, jer tada ima najviše arbutozida. Listovi su neprijatnog, oporog i nagorkog ukusa, bez mirisa.
Ljekovito djelovanje: čaj od listova medvjeđeg grožđa ili medvjetke liječi povećanu prostatu, mokraćne organe, proljev i šećernu bolest. Listovi pomiješani s drugim ljekovitim biljem služe kao dezinfekcijsko sredstvo mokraćnih kanala, naročito kod kronične upale mokraćnog mjehura i drugih bolesti. List se upotrebljava u obliku čaja za liječenje organa za mokrenje. Kod nas ljekari često daju umješan čaj od jednakih dijelova medvjeđeg grožđa i sitnice. Pri izradi čaja potrebno je list zdrobiti i duže kuhati, jer kožasta i čvrsta konzistencija lista otežava i onemogućava ekstrakciju arbutina i tanina. Inače, list treba u apoteci čuvati čitav, jer se tako mnogo duže i bolje održi. Priprema se još i čaj protiv pijeska ili kamena u bubregu. Narodna imena: medvede grožđe, bubina boba, vučja jabuka, divlja maginja, jabučica, medvjeđe grožđice, medvjedovo uho, medvjeđi grozdić, planika, crvena planika i drugi.
No comments:
Post a Comment