ROSOPAS ZA LIJEČENJA RAKA ŽELUCA

Biljka rosopas pripada obitelji makova (Familiae Papaveraceae), a ljekarnički mu je naziv Herba Chelidonii maioris. Ova je biljka prirodni anestetik, antibakterik, antikarcinomik, antispazmatik, dermetik, diuretik, dijaforetik, hepatik, hemolitik, holagog, laksativ, mikotik, narkotik, purgativ, resolvens i sedativ.
Ime dobiva po lastavici, grčki “chelidon”,a u nas je poznat kao lastavičja trava. Po jednima je to stoga što lastavica koristi sok rosopasa za mazanje očiju svojih mladunaca, a po drugima zato što lastavice dolijeću u vrijeme cvatnje i odlijeću u vrijeme prestanka cvatnje ove biljke. I doista, dobar, strpljiv promatrač sam se može uvjeriti u točnost ove pretpostavke, prateći lastavičji let. Iz stabljike rosopasa lastavica siše sok i potom ga iz svog kljuna “kapa” u oči svojih mladunaca ne bi li brže progledali.
Plinije, Dioskurid, te ostali znani blinari koristili su rosopas za smanjenje bolova i liječenje oboljenja kože. Sveta Hildegarda preporučuje rosopas za liječenje bolesti kože, i to u vanjskoj upotrebi. Svi poznati blinari hvale ljekovitost rosopasa, a alkemičari su čak htjeli od soka napraviti zlato. Messegue kaže: “Rosopas tjera na plač čovjeka koji će umrijeti, a na smijeh čovjeka koji će ozdraviti.”
Svježi sok na zraku zgusne i potamni koristi se u liječenju žuljeva na nozi i ruci te raznih ranica,posjekotina, gnojnih rana, raka kože, vlažnih lišaja, sunčanih pjega, staračkih pjega, osipa, kurjih očiju, suhe kože, sifilisa, tuberkuloze kože, nepoznate kožne erupcije i iritacije, te kod gljivica. Mast se radi od svježeg soka ili tinkture rosopasa i koristi se za liječenje kožnih bolesti,a uništava gram-pozitivne bakterije.
Za unutarnju upotrebu, sok ili tinktura uzimaju se kod liječenja raka želuca. Rosopas se može miješati s metvicom, stolisnikom, travom ivom, petrovcem, dupčacom, koprivom, preslicom, pirikom, krušinom, pelinom, maslačkom. Za osobe koje žele biti sigurne pri upotrebi čaja neka ga koriste kao kupke za ruke i noge.
Zapadna pučka medicina koristi rosopas za liječenje upalnih procesa, niskog tlaka, apscesa, svraba, žučnih bolesti, kamenca u žuči, žutice te za opuštanje nervne napetosti. U našoj narodnoj medicini koristi se kod raka, bolesti jetre, komplikacija želuca, reumatskih bolova, crva, akni, slabih očiju, crijevnih komplikacija, upale ženskih spolnih organa, konjuktivitisa, peruti , bolesti očiju, izgubljenog apetita, artritisa, bolesti kostiju i zglobova, urinarnih bolesti, hemeroida, te za čišćenje ili detoksikaciju i regeneriranje stanica. U homeopatiji se primjenjuje kod bolesti jetre, želuca, crijeva…
U narodu je poznata ljekovitost rosopasa u liječenju:
– bolesti jetre, žuči i slezene
– bolesti očiju
– želuca i crijeva
– reumatskih bolova i gihta
– grčeva (bronha, crijeva, želuca, naručito žuči i grčeva maternice)
– bolesti pluća (astma, tuberkuloza, krvarenje iz pluća)
– srca (angina pektoris, nervoza srca, zabrinutost, niski tlak)
– neuroza i depresije (lagano smiruje, opušta)
– bubrega i mjehura (infekcije bakterijama)
– te u liječenju i sprječavanju rasta bradavica, tumora i karcinoma.