Trebali bi divlji luk cijeniti kao zlato

Porodica Ljiljana, adstrigent, antiarteriosklerotik, antiasmatik, antibakterik, antibiotik, antihelmetik, antikolesterolik, antiseptik, antispazmatik, aromatik, depurativ, dermetik, detoksikant, digestiv, dijaforetik, diuretik, ekspektorant, holagog, kardiotonikum, karminativ, kozmetik, rubifacijens, sekretolitik, stimulator, stomahik, tonikum, vazodiletator, vermifug.
Druga imena; Divlji češnjak, medvjeđi luk, pasji luk, srijemuž, srjemuš. Strani nazivi; engleski – Wild Garlic; njemački- Waldknoblauch, Wilder Knoblauch; slovenski-čemaž; srpski-sremuš; talijanski-aglio orsino.
Iz povijesti: Divlji luk poznavali su svi stari narodi, a Rimljani su mu davali prednost u odnosu na češnjak, kao i narodni liječnici danas. Dioskurid preporučuje divlji luk za detoksikaciju organizma. Poznati bilinar Kunzle piše: “Ni jedna biljka na zemlji nije tako djelotvorna za čišćenje želuca, crijeva i krvi kao divlji luk.” Divlji luk je 1992. godine proglašen biljkom godine u Europi.
Opis: Trajna biljka visine do 25cm, s duguljastom podzemnom stabljikom obavijenom bijelom prozirnom kožicom, iz koje izbijaju duguljasti i plosnati listovi. Uspravna i nešto uglasta stabljika nema listova, a na njoj se razvijaju glavičasti cvatovi s mnogobrojnim zvjezdastim bijelim cvjetovima. Lukovica je trajna, duga do 5 cm i tanka.
Vrijeme cvatnje: Travanj-svibanj.
Miris i okus: Miris i okus podsjeća na bijeli luk.
Stanište: Raste na bogatom humusnom tlu u sjenovitom mjestu, ponajviše uz potoke, rijeke, šumeske putove, jarke, na brdskim i planinskim područjima.
Branje i prerada: Za jelo u svježem stanju rabi se list i to u ožujku, travnju i svibnju, a lukovice (Bulbus Alli ursini) sakupljamo poslije cvatnje sve do jeseni, kao i plodove. Iz svježih listova pripravlja se, tj istisne svježi sok koji se može konzervirati, a lukovice se mogu ukiseliti te koristiti za izradu melema, masti te za pripremu tinkture. Biljka se ne može sušiti.
Ljekoviti sadržaj: Najviše je aktivnih sastojaka u listu, a ne u lukovici, i to: eteričnog ulja u kojemu su sastojci vinilsulfid, vinilpolisulfid, merkaptan, allicin, adenosin 1.200mg/kg, y-glutamin peptida (GLUT), germanijum, selen, mineralne soli, sluz, šećer, vitamini C 20-50mg, A i B, karotin 7mg, mangan 230mg, magnezij 1600mg, sumpor 7000mg, željezo 120mg, cink.
Kontraindikacije: Veće količine mogu nadražiti sluznicu želuca.
Iz kulinarstva:
Svježi listovi divljeg luka koriste se za salatu, pomiješani s divljim samoniklim ljekovitim biljem kao začin, za posipanje raznih jela i juha te u namazima.
Jela s divljim lukom pripremljena na višim temperaturama gube svojstva ljekovitosti.
Ljekovito djelovanje luka:
Stariji ljudi sa sela znaju reći da medvjed dobro zna što mu je jesti poslije dugog zimskog sna, a to je divlji češnjak – luk, po čemu je i dobio naziv medvjeđi luk. A da je i za čovjeka medvjeđi luk itekako potrebit govori nam sljedeća izreka – “Vječno boležljivi ljudi s lišajevima, gnojim čirevima, osipima, nadalje, škrofulozni i bljedunjavi, trebali bi divlji luk cijeniti kao zlato. Mladi ljudi cvjetali bi kao ruže i razvijali se kao jele na suncu”. Ovaj izvod iz opisa o divljem luku bilinara Kunzlea mnogo govori o kakvoći i ljekovitosti divljeg luka. Oboljeli od tih bolesti u svoju ishranu moraju uvesti divlji luk kao začin, a u liječenju sok od lista divljeg luka.
Time se pomaže:
– u pročišćavanju cijelog organizma, napose krvi te štiti krvne žile od stvaranja arteroplakova,
– radu želuca i probavi, od otvaranja apetita do zatvora
– reguliranju krvnog tlaka
– u liječenju oboljenja crijeva, jer uništava bakterije i nametnike
– u rastvaranju stare i tvrdokorne sluzi, iskašljavanju
– kod tegoba s jetrom, kao što su masna, uvećana i tvrda jetra
– u liječenju rana, osipa, lišaja kao i raznih nečistoća kože